Posted by & filed under Planinarenje u Srbiji.

 

                                      Fruška gora – jezero – dvorac

 

Na redu je pešačka tura na Fruškoj gori od sela Bešenovo do Letenke i nazad u dužini od 11 kilometara i 300 metara visinske razlike. Staza je kroz šumske predele u hladovini. Tura je prilagođena i početnicima.

Ime sela Bešenovo potiče od mađarskog naziva za Pečenege – Biseni, varvarskog plemena koje je imalo važnu ulogu u odnosima između vizantijske i ugarske države u XI veku. Danas je to mesta sa svega stotinka stanovnika.

 

 

 

Ovde se nalazi i Bešenovački manastir koji je u toku obnove. Prema predanju, manastir je osnovao srpski kralj Dragutin krajem 13. veka. 1909. godine oslikan je ikonostas od strane Stevana Aleksića. Tokom Drugog svetskog rata manastir je uništavan od strane ustaša, da bi bio bombardovan 1944. godine. Sačuvani su samo delovi ikonostasa. Bešenovo je tada gotovo potpuno uništeno i decenijama nije bilo obnavljano – sve do 2013. godine, kada je počela opsežna obnova Manastira.
Put nas dalje vodi do izletišta Jabuka postavljeno na blago talasastoj zaravni sa proređenim, ali prostranim krošnjama. Na centralnom mestu je spomen-obeležje i veliki kamen posvećen partzanima. Nadomak Jabuke je i izletište Letenka smešteno u središnjem delu Fruškogorja i jedno od najpoznatijih i najvećih izletišta.
Posle kratke pauze vraćamo se istim putem do startne tačke odakle busom idemo na bajkovito modro zeleno Bešenovačko jezero gde je planirana duža pauza, nekome za kupanje nekome za odmor ili piknik (u tom slučaju ponesite hranu, piće i prostirku, jer u blizini nema prodavnica i restorana).

 

 

Bešenovačko jezero, poznato i pod nazivom Beli kamen. Nastalo je 2004. godine na površinskom kopu, gde se eksploatisao krečnjak za potrebe fabrike cementa u Beočinu, tako što je presečena vodonosna žila koja je preplavila najdublje delove kopa. Vremenom se obrazovalo jezero prečnika 200, a dubine oko 15 metara. Bešenovačko jezero je poribljeno, a meštani ga, sem za ribolov, koriste i kao izletište.

U popodnevnim časovima idemo u Beočin da obiđemo “ruševine” Špicerovog dvorca.
Dvorac je podignut 1898. godine za porodicu imućnih nemačkih veleposednika koja je bila jedan od vlasnika Beočinske cementare. Projekat za njegovu izgradnju, napravio je arhitekta Imre Štajndl (čije je najpoznatije delo Zgrada Parlamenta Mađarske u Budimpešti), tako da su na dvorcu primetni elementi kako starih stilova (poput romanike, gotike, renesanse i baroka), tako i tada modernog pravca, secesije. Unutrašnjost dvorca urađena je u duhu varijante mađarske secesije kitnjastih oblika i nastala je nešto kasnije. Najvredniji deo unutrašnjosti ove građevine predstavlja centralni hol. U isto doba kada je napravljen dvorac, oko njega je podignut i veliki park.

 

 

Porodica Špicer je pred početak Drugog svetskog rata napustila Beočin, a tokom njega je dvorac korišćen kao zgrada nemačke vojne komande, da bi posle njegovog okončanja objekat nacionalizovan. U njemu su nakon toga bili smešteni gradska biblioteka, Dom kulture, sedište rukometnog kluba, radio stanica, dom za vojne invalide i na kraju ekskluzivan restoran sa prenoćištem. Nakon privatizacije preduzeća Podunavlje u čijem je sklopu funkcionisao, objekat je napušten i od tada je započelo njegovo naglo propadanje.

Naš poznati pesnik Mika Antić je koristio deo dvorca kao svoj slikarski atelje. A u dvorcu su snimani mnogi strani i domaći filmovi.
Danas su gotovo svi prozori na njemu polomljeni, a usled obilnih padavina tokom zime 2011. godine, deo ulaznog trema se urušio. Objekat je 18. juna 1997. godine proglašen za spomenik kulture i od tada svakodnevno propada. Mnoge stvari kao što su stubovi na stepenicama, kamin … se kradu i raznose, a zbog nebrige države dvorac će za koju godinu skroz postati jedna velika ruševina i deponija.

 

Polazak iz Beograda je sa parkinga na uglu ulica Sarajevske i Drinske.

Povratak se očekuje do 21:00 h.

 
Vodič: Dragana Rajblović – (vodička licenca UIAA MB 452)

Prijave na mail: altionline@gmail.com                                                                                            »»»»» Bugarska i istočna Srbija

 

 

U skladu sa epidemiološkom situacijom maske na licu su obavezne u busu

 

Na osnovu Zakona o turizmu i Službenog glasnika RS, br. 17/2019, putovanje je samo za planinare koji imaju planinarsku karticu Planinarskog saveza Srbije sa overenom markicom za tekuću godinu i da se planinarska akcija organizuje u skladu sa statutom Sportskog kluba Alti.

 

 

Učesnici na akciju polaze na sopstvenu odgovornost, uz pridržavanje preporuka za nastavak trenažnog procesa u svim sportskim objektima vrhunskih sportista i ostalih sportista u sistemu sporta Republike Srbije, a sa ciljem primena mera prevencija i smanjenja rizika prenošenja virusa SARS-CoV-2, koje je doneo Krizni štab za suzbijanje zarazne bolesti Covid-19,  kao i uz pridržavanje mera Pravilnika o bezbednosti i odgovornosti u izvođenju planinarskih aktivnosti Planinarskog Saveza Srbije: http://www.pss.rs/wp-content/uploads/2015/11/6-pravilnik-o-bezbednosti.pdf. Napominjemo da prema Zakonu o turizmu (član 86, stav 4) za putovanje nije obezbeđena zaštita u pogledu garancija putovanja.